Povera i Bogomolica (Himna)
„Povera i Bogomolica“ je pesma-posveta i zakletva logopeda, delo Ranka Vukovića.
Nastala iz duboke vere u moć jezika i govora, ova himna slavi poziv onih koji svojim znanjem, strpljenjem i ljubavlju vraćaju glas, reč i osmeh drugima.
To je molitva, zavet i zahvalnost – spajanje duha, profesije i čovekoljublja.
POVERA I BOGOMOLICA
Uzveseli lice svoje danas,
raduj se, veruj.
Blagoslovena svagda budi,
i pohvala roda ženskog
i slava roda ljudskog.
Poruganim i posmijanim pomozi.
Neka nerek rekne:
Tvoje sazdanije jesam.
Ako je i grubo slovo
iz razbora ishodi.
Zvučići se od svetlosti uma izvode.
Ko deci daje, Gospodu umilje čini.
Molimo ti se Bože:
Daj nam, da deci damo!
Gramatom ovom u levoj ruci
i desnom na srcu
Dušanov logotet postadoh.
Tako mi samo jedno preostade:
Kunem se da ću leporečicu čuvati,
da ću Trebnik i Srbulja biti,
ama, sustalica nikada.
Neću dati da se jezik ruži,
ale, ko razara jezik ovaj,
nek’ se carska nad njim desi:
Da razori njega Bog
i da je proklet!
Blažena i blagoslovena,
Blažen i blagosloven neka si,
ti što danas,
stupaš u naše redove.
Reč je dar, a govor blagoslov. Ovom pesmom Ranko Vuković ostavlja trag svim onima koji svojim radom čuvaju lepotu jezika.
Ranko Vuković
Poezija je moj put da sačuvam ono što vreme želi da izbriše.