Poezija Ranka Vukovića prevazilazi granice jezika i vremena.
Ove pesme, prevedene i prepevane na arhaični engleski jezik, donose duh prošlih epoha, a pritom čuvaju izvornu emociju i poruku iz zbirke Međaši.
Prevod je delo njegove dugogodišnje prijateljice, Jelenke Srećković, koja je s posebnom pažnjom prenela osećajnost i ritam stihova na jezik koji sam po sebi nosi patinu starih vremena.
Uz pesme, ovde su uključeni i rezimei dve recenzije, koje osvetljavaju Rankovu poeziju iz ugla književne kritike i posvećenog čitaoca.
U nastavku donosimo delove dve recenzije koje osvetljavaju njegov stvaralački put – pogledima dvoje autora koji su prepoznali snagu, slojevitost i originalnost njegovog pesničkog izraza.
Njihova tumačenja otkrivaju skrivene dubine i značenja Vukovićeve poezije, kao i njenu jedinstvenu povezanost između jezika, emocije i duhovnosti.
Ove stihove posvećujemo svima koji veruju da poezija nadživljava granice jezika i trajanja.
Bilo da ih čitate na srpskom ili engleskom, njihova suština ostaje ista – glas duše koja pamti, oseća i svedoči o vremenu.