Ovo nije pesma koja će vas umiriti.
Ovo je pesma koja će vas zaustaviti.
„Krstoput“ govori o sudaru sa sobom — bez ulepšavanja, bez skretanja pogleda.
Ako je pročitate do kraja, možda ćete u njoj pronaći i deo sebe.
Reč autora
Dok nisam počeo sebe da čitam, nisam znao da sam pesnik nade.
Ta nada se čuje i u ovoj pesmi.
Život je dug, ali je neživot često duži.
Slušamo reči onih koji kleče, a tražimo onoga koji će imati snage da se sudari s nama — istinski, bez zadrške.
Na takvim sudarima svaka reč postaje snažnija, ogoljenija.
Ne bojim se — jer onaj ko sme sebe da pročita, više nema šta da izgubi.
Osim sebe. Osim tebe.
I tada, osamljen — ne usamljen — pada kao grom.
Ne trag po trag.
Odjednom.
Ne pristajem na život bez nade.
Ranko Vuković